ŽABLjAK - Direktor Centra za razvoj Durmitora Darko Stijepović kaže da svi u Crnoj Gori znaju da šumska mafija postoji, te da o tome pjevaju i ptice na grani, a sada je, kaže Stijepović, to potvrdio i čelnik resora koji gazduje šumama. Kao primjer za te svoje tvrdnje Stijepović navodi skandal Dragišnica u kojem je Trudbenik dobio od države 900.000 eura „izgubljene dobiti“. Podsjeća i na primjer Kolašina gdje se ne zna za sječu 350.000 m2 šume, ni gdje je dozvola, ni ko je „šklapio drvo”. Tu je i skandal FODEMO u NP Durmitor, afera 200 drvosječa od Danilovgrada do Stokholma, drakonsko kažnjavanje šumara i tako dalje. Stijepović naglašava da ni u jednom od ovih skandala šteta za budžet nije ni konstatovana a kamoli nadoknađena, te da se ovo ne smije ponoviti.
- Počeci šumske mafije vežu se za Pljevlja i Upravu za šume gdje su kolovođe mimo zakona i zloupotrebom položaja davali koncesije po znatno nižim cijenama i omogućavali probranima ekstra profit. Kako je posao ekstra unosan brzo se od običnog čovjeka stvori elitni tranzicioni šumski biznismen. Rat šumskih mafija je nastao oko prevlasti pljevaljskog i podgoričkog klana radi dobijanje prava na koncesije. Počinje trka kroz medije, politički obračuni, institucije ratuju, pitanje ovlašćenja itd. Letjelo je perje, lupale se glave, malo se hladilo i u pritvoru, da bi nadjačao podgorički klan koji je rasčistio sebi put za puštošenje šuma i „šklapanje” državnog novca kroz institucionalnu podršku projektima drvoprevare. Istrage specijalnog tužioca su dobrodošle ali... zašto su usmjerene samo na pljevaljski klan koji je uništen, a ne i na dobrodržeće šumske mafijaše iz Podgorice. Nejasna je ova šumska selektivna tužilačka pravda-ističe Stijepović i kao primjer nezakonitih radnji navodi pilanu na Njegovuđi.
- Pilana je izgrađena bez građevinske dozvole. U aprilu prošle godine otvorio je tadašnji ministar poljoprivrede Petar Ivanović, a rješenje za lokaciju pilana je dobila u maju. Inspektori su registrovali divlju gradnju i donijeli rješenje o rušenju objekta, ali ono nije izvršeno. Bože mili, ko bi mogao biti toliko bitan da zaustavi izvršenje rješenja državnog organa- pita se Stijepović, naglašavajući da se na taj način slučaj divlje gradnje primakao oku Opštine Žabljak, ali nadležni u lokalnoj upravi nijesu ništa preduzeli da divlju gradnju spriječe „već su za projekat drvoprevare dali sve što Opština ima”.
- Da je bilo koga drugog u Žabljaku zapao ovaj državni blagoslov Opština bi bila bogatija za 200.000 eura - samo od jednog koncesionara koji dobi 17.000 m3. Iliti, svakoj žabljačkoj porodici po 400 eura za brašno za godinu dana, ako ne za šta drugo. Činjenica je da je investitor u drvoprevaru u Žabljaku investirao novac države za svoje potrebe. Ministar, Ivanović je cijelu godinu pričao o pilani, peletari i proizvodnji „durmitorske kuće“ i za to opremio „Pelengić trejd” sa 1.350.000 eura. Prošle godine je ovaj jedva izrezao 5.000 m3 šume a ove je godine dobio koncesije za 17.000 m3 u šumama opštine Žabljak. Pitam, može li ko iz Žabljaka da dobije u Bijelom Polju koncesije od 17.000 m3 najboljih stoljetnih šuma i to pored puta, radi lakše eksploatacije, za 20 eura po 1 m3, da slijedeći koncesionar dobije 1 m3 po 32 eura, da dobije džabe 30.000 m3 pijeska, trafostanicu i sve za struju, džaba vodu iz gradskog vodovoda, džaba 150.000 m2 prostora za objekat i da sve to izgradi bez dozvole. Još da firma bude registrovana u Bijelom Polju, da nema prometa na svom računu i da u njoj bude zaposlen samo jedan činovnik sa pola ranog vremena koji je istovremeno i stečajni upravnik na nekoliko mjesta i koji ima svoju sopstvenu firmu-pilanu u Ulotini kod Andrijevice. Zaposlenih nema, a nema ni prihoda i poreza od njih-ističe Stijepović.V.Š.
Žabljačkim činovnicima kroz prste izmiče 300.000
Stijepović kao apsurd nadovi izjavu predsjednika Opštine Žabljak Veselina Vukićevića kako je zadovoljan prihodom od šuma, iako je cijena koncesione šume, dvadeset eura za 1 m3, 50 odsto niža nego cijena jamske građe tj. ogrevnog drveta koju plaća lokalno stanovništvo za drvo za vatru.
- Samo na razlici u cijeni za projekat drvoprevare Opština Žabljak gubi godišnje na 17.000 m3, 12 eura (razlike u koncesionoj naknadi) što je 204.000 eura. To je ekstraprofit kojim partiju ping-ponga igraju šumske karakondžule, čečar-age i seizi u ministarstvu, Upravi za šume i namješteni investitor. Tome treba dodati druge prihode koje bi generisao ovaj novac lokalnim drvoprerađivačima: takse Opštini, zarade radnika i poreze na zarade, PDV, porez na ugovore o radu itd., a to sve je dodatnih 100.000 eura. Dakle, 300.000 eura žabljačkim činovnicima izmiče kroz prste. Ona peletara je izgrađena, ali u Bijelom Polju, a „Durmitorske kuće“ su opsjena. Misli li neko da šumska mafija radi drugačije u ostalih 14 opština- ističe Darko Stijepović.